Nužnost izuma je lukava - ova fraza opisuje pravu rusku osobu što je točnije moguće. Naši se ljudi ne mogu nadmudriti, to je njihova snaga!
Od siječnja 2021. na snagu su stupili novi protupožarni propisi. S jedne strane država brine se zbog naše sigurnosti. S druge strane, aktivnost ljetnih stanovnika bila je ozbiljno ograničena.
Glavni problem je što zakon sada zabranjuje podmetanje požara na tom mjestu. Zabranjuje, ali ne sasvim. Čini se da drveni otpad može sagorjeti, ali čini se da nije. Kako to shvaćate?
Na primjer, recimo da ste odlučili spaliti grane. Hoćete li moći osigurati krug radijusa 50 metara u kojem ne bi bilo gorivih materijala poput dasaka, drveća, građevina, zgrada itd.?
Čini se da je dopušteno ložiti vatru u bačvi. Samo bi ova cijev trebala biti na udaljenosti od najmanje 25 metara od građevina koje će se izgarati.
Neki nerealni uvjeti, slažete se?
Imam površinu parcele od 20 hektara, ali ni tada na njoj nije bilo mjesta koje bi odgovaralo svim točkama novih pravila. Ne govorim ni o parcelama od 6 hektara. Općenito je nerealno tamo se pridržavati takvih pravila.
A što bi ljetni stanovnici trebali učiniti? Izlaz iz situacije pronađen je i to prilično brzo.
Ljudi su brzo shvatili da mjesečno plaćaju odvoz smeća i stoga si mogu priuštiti postavljanje odlagališta otpada.
Kad odemo na daču, svaki put primijetim da su sva odlagališta smeća zasuta piljenim granama, vrećama trave itd.
Opcija ima mjesto. Ali nemaju svi mogućnosti odnijeti grane i travu na gomilu smeća. Stoga neki i dalje gore, ali to rade potajno.
Partnerstvo na kojem se nalazi naša stranica sa svih je strana okruženo borovom šumom. Borovi su gusti, mirisni, visoki. Došavši ovdje, naći ćete se u bajci.
U proljeće se sigurnost šuma prati s helikoptera. Gvozdene ptice lete iznad borova danju i navečer, tražeći vatre.
Ali nekako sam se odmaknuo od teme razgovora ...
Danju se mnogi jednostavno boje zapaliti vatru, pa to rade noću. Međutim, u mraku se vatreni jezici vide iz velike daljine.
Da bi ostali neprimijećeni, ljetni stanovnici prekrivaju bačve u kojima izgaraju grane i trava. Ispada da iznutra sve tinja, a spletke se stežu otpadom i smradom.
I tako sva tri mjeseca proljeća. Čim večer padne na zemlju, drugarstvo tone u zagušljiv smrad.
Tako ispada da su se ljudi nekada palili i palili. A sada je to protuzakonito, pa morate izaći na bilo koji način. Najzanimljivije je da uz ceste suha trava i dalje gori kao i prije.
Kao rezultat, nismo dobili gašenje požara, već kante za smeće prepune grana i smrdljivih isparenja.
Jako mi je drago što ste članak pročitali do kraja! Bila bih vam zahvalna na like ipretplatite se na moj kanal.