1. Istraživanja i rezultati
Znanstvenici su obavili mnoga istraživanja o tome zašto je ogromno područje cvjetanja postalo pustinja. Izrađen je klimatski model, provedena je temeljita analiza prašine, uzorci morskih sedimenata uzeti su s obale zapadne Afrike. Rezultati su pokazali da je zapravo prije otprilike šest do jedanaest tisuća godina klima u sjevernoj Africi bila mnogo toplija, baš kao i svugdje na planetu.
Ali zbog činjenice da je promijenjen kut nagiba zemljine osi, koji se zvao Mezocco kolebanje, hlađenje je nastupilo vrlo oštro u sjevernim geografskim širinama. To je pak uzrokovalo značajno smanjenje količine oborina. Rezultat je bila suša koja je trajala tisućama godina. Vegetacija je počela nestajati, a ljudi su, kako bi preživjeli, jednostavno napuštali to područje u potrazi za ugodnijim životnim uvjetima.
2. Današnja situacija
U naše vrijeme Sahara je najveća pustinja na planeti, koja pokriva površinu od oko trideset posto afričke zemlje. Naravno, ovdje ima oborina, ali ih je premalo. Ali 1953. god dok su tragali za naftom, geolozi iz Velike Britanije otkrili su zanimljiv i neobičan nalaz za ovo područje. Ispod sloja pijeska, duboko petstotinjak metara, slučajno su otkrili vodu. Prema znanstvenicima, njegov volumen je 150.000 kubnih metara. To bi bilo dovoljno da se oko polovice cijelog kontinenta opskrbi slatkom vodom.
Ovaj rezervoar je nazvan Nubijski vodonosnik. Prema rezultatima istraživanja postalo je jasno da se voda u njemu skupljala tisućama godina. Ovo je pravi dar same prirode, pogotovo kada se uzme u obzir da stanovništvo Afrike doživljava akutnu nestašicu vode.
S tim u vezi Muamer Gadafi, čelnik Libije, 1984. god odlučio iskoristiti priliku. Počeo je raditi na projektu vađenja vode i opskrbe njome s južnog dijela teritorija do sjevernih regija Libije. Projekt je postao jedinstven. S vremenom su o njemu počeli govoriti kao o osmom svjetskom čudu.
Pokrenuti su veliki radovi na izgradnji ogromnog cjevovoda. Općenito, komunikacije smještene u podzemnom dijelu, prema zahtjevima, trebale su biti do četiri tisuće kilometara. Izbušeno je oko 1300 bušotina. Dubina im je dosezala petsto metara. Dijelovi cjevovoda, čiji je promjer bio do četiri metra, dovezeni su kamionima do mjesta radova. A bilo je na tisuće takvih odjeljaka. Ovaj projekt je prepoznat kao najveći od svih koje je čovječanstvo ikada provelo.
Rad je dao pozitivan rezultat. U libijsku prijestolnicu Tripoli i niz drugih velikih gradova 1996. godine. voda je počela neprestano teći. Nakon nekog vremena u pustinji su se pojavila polja, počela se razvijati poljoprivreda. U 2011 vodeni promet (što znači dnevni) porastao je na 6.500.000 kubika. Gadafi je na građevinske radove potrošio 33 milijarde dolara, a sva su ta ulaganja u potpunosti opravdala. Prema procjenama stručnjaka, te zalihe vode vrijede petnaest bilijuna dolara.
Ali najvjerojatnije, procvat jedne od afričkih zemalja nije se poklopio s planovima Sjedinjenih Država. Kao rezultat toga, u Libiji 2011 došlo je do građanskog rata. Dio cjevovoda je uništen. Kao rezultat toga, Amerika je preuzela kontrolu nad njim. Prema analitičarima, rat je išao izravno za vodu, a u ovoj pretpostavci nisu pogriješili. Predviđa se da će cijene vode biti više od cijena benzina nekoliko godina. U nekim regijama prognoze su se već ostvarile.
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
Bez vode nema života, zbog čega je ona najtraženiji i najvrjedniji resurs na našem planetu. Njegov protok u Libiji je blokiran i obični ljudi ponovno doživljavaju akutnu nestašicu. U UAE su krenuli drugačijim putem - naučili su vaditi vodu ne iz utrobe zemlje, već s neba. Ova tehnologija je još uvijek novost, ali je njeno testiranje već provedeno i prilično uspješno.
U nastavku teme pročitajte što 7 misterija pustinje Sahare, znanstvenici su uspjeli riješiti tek nedavno.
Izvor: https://novate.ru/blogs/140921/60539/
ZANIMLJIVO JE:
1. 7 predmeta interijera koje je vrijeme odložiti u vreću za smeće i odnijeti na deponiju
2. Makarov pištolj: zašto moderni modeli imaju crnu ručku, ako je pod SSSR-om bila smeđa
3. Zašto su se revolucionarni mornari omotali u remenje za patrone