Na vrhuncu svoje moći Rimsko Carstvo je zapravo posjedovalo polovicu civiliziranog i poznatog svijeta u to vrijeme. Pred njom su se klanjala plemena, narodi, države. Ono što Rimljani nikada nisu uključili bile su zemlje Magna Germania. Je li jedno od najvećih carstava u povijesti čovječanstva slomilo zube protiv neposlušnih Nijemaca? Pokušajmo to shvatiti.
Prije svega, valja razumjeti što je bio Rim na kraju 1. stoljeća nove ere, a što je bila Njemačka u tom trenutku. Njemačka je „divlje polje“ naseljeno raštrkanim plemenima koja su na razini plemenske zajednice. Uglavnom su Nijemci živjeli u selima od nekoliko desetaka do nekoliko stotina ljudi. Rim je univerzalno, visoko organizirano carstvo robova s jedinstvenim političkim sustavom i protoregularnom vojskom.
Rimska ekspanzija nikad se nije provodila po principu: “Pokorimo one tamošnje domoroce. Za što? I to samo tako!” Budući da je Rim bio robovlasnički imperij, prvenstveno su ga zanimala gusto naseljena područja kako bi tijekom vojnih pohoda zarobili robove. Dugo se Rim zadržao samo na onim mjestima gdje je bilo moguće nešto uzeti, gdje su postojali vrijedni resursi ili područja pogodna za poljoprivredu, a također i gdje su prolazili najvažniji trgovački putovi.
Pogledajmo glavne rimske pohode u povijesti Republike i Carstva. Rat s Kartagom i sjevernoafričkim narodima vodio se za kontrolu nad morskim trgovačkim putovima. Iz istih razloga vođen je i rat s grčkim državama. Rimljani su otišli u Španjolsku po robove i metale. U Galiju iz istih razloga, a također i radi zauzimanja novih zemalja za rimsku kolonizaciju. Osvajanje Britanije bilo je uglavnom zahvaljujući bogatim nalazištima kositra i bakra na otocima, a za stoljeća svog boravka Rimljani su uspjeli ispumpati gotovo sav površinski metal iz kostura pojava.
Egipat je zarobljen zbog poljoprivrednih teritorija, rudnika zlata na jugu doline Nila i trgovačkih puteva s istoka, uključujući Indiju i Kinu. Potonji razlog igrao je nevažnu ulogu u osvajanju Judeje i dijela Bliskog istoka. Ali iz nekog razloga, niz Nil do plemena crnih Nubijaca, gdje nema ničega osim divljaka i krokodila, u svoje vrijeme nisu išli ni Rimljani ni Egipćani.
Isto se dogodilo i sa zemljama Nijemaca. Što je trebalo uzeti od ljudi koji žive u neprohodnim šumama i na praznike (pa, za rat) mazati medvjeđi izmet po golom tijelu? I nije šala. Naravno, Rimljani su više puta odlazili u Njemačku. Ali zadatak pokušaja osvajanja ovih teritorija u širem smislu nikada nije bio. Julije Cezar bio je jedan od prvih koji je "prošetao" u Njemačku, organizirajući tamo tradicionalni rimski pokolj kako bi zastrašio lokalna plemena. Zapravo, većina rimskih vojskovođa otišla je tamo s ovim zadatkom: organizirati krvavi teror kako Nijemci ne bi ni pomislili da se popnu na nerimski teritorij. Važno je shvatiti da su Rimljani, naravno, bili "krvavi psi", samo su Germani bili potpuno vrijedni svog “civilizirali” susjede i činili isto – redovitim napadima na rimski teritorij u cilju hvatanja robova i pljačka.
Stoga su plemena morala biti zastrašena i stavljena u tributarne odnose. Nijemci su Rimljanima plaćali danak, uglavnom prirodnim proizvodima, a opskrbljivali su i vojnike za rimske legije kao pomoćne – savezničke ratnike. Nije bilo govora o kolonizaciji i romanizaciji njemačkih zemalja: tada su to bile vrlo siromašne i oskudne zemlje, uglavnom na teritoriju "Magna Germania" ležale su neprohodne šume, tamo je bilo u rimskim razmjerima baviti se poljoprivredom nemoguće. Čak i da su Rimljani posjekli šume tjerajući tamo desetke tisuća robova, Njemačka zbog klime ne bi mogla postati učinkovita agrarna regija s tadašnjom poljoprivredom. Apsolutno nije isplativo ulaganje snaga i resursa kada imate žitnice carstva poput Španjolske, Italije, Sicilije, Afrike (moderni Tunis) i Egipta.
Naravno, Nijemci su se s vremena na vrijeme pobunili protiv rimske vladavine: odbijali su plaćati danak, odlazili su u napade i napadali pogranične logore legija. Najpoznatiji nastup Nijemaca, naravno, bio je pokolj u Teutoburškoj šumi, kada je konfederacija germanskih plemena a njemačka pomoćna snaga, koja je prešla na njihovu stranu, porazila je 3 rimske legije koje su marširale tijekom nekoliko dana bitke. No, govoreći o bici u Teutoburgu, mnogi se zaboravljaju sjetiti da su nekoliko godina kasnije Rimljani poslali novu kaznenu ekspediciju na Magnu Germaniu i porazili Nijemce. Pritom ne treba misliti da su svi Nijemci sudjelovali u ustanku. Mnoga su plemena ili ostala po strani, ili su požurila da se što prije sprijatelji s Rimljanima, naznačujući njihovu nevinost, dobro znajući što će carstvo sljedeće učiniti.
Također bi bilo pogrešno misliti da se sve u odnosima između Rimljana i Germana temelji samo na teroru: Nijemci slabe volje drhtali su pred carstvom, a samo nekoliko iskreno odbačenih vođa pokušalo je nešto čini. Njemačka je kroz povijest bila problem za Rimljane. Jer to nije bila jedna država s kojom bi se moglo složiti, nego raspršenost plemena i rodova. Netko se mogao zastrašiti, ali kaznene ekspedicije do nekoga nisu ni stigle. Neki su neprestano napadali Rimljane bez obzira na sve, drugi su aktivno trgovali s Rimljanima. I što je najvažnije, Rimljani su aktivno prakticirali podmićivanje vođa tako da su se ili prepirali među sobom ili barem ne ometali granicu. U tu svrhu u Italiji su djelovale čak i posebne radionice nakita "barbariacarii", koje su izrađivale nakit posebno za darove Nijemcima: vrlo svijetle, šarene, "ciganske" proizvode. Sami Rimljani to nisu nosili. Općenito, odnos između carstva i plemena bio je raznolik i složen.
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
Zaključno, važno je razumjeti jednu stvar: kada je Rimljanima to stvarno trebalo, postigli su što god to koštalo i koliko god legija koštalo. Najilustrativniji primjer u tom pogledu je Judeja, preko koje se trgovalo s Istokom, uključujući Indiju i Kinu. U početku je Judeja bila rimski protektorat. Međutim, zbog unutarnje političke nestabilnosti židovske države, Rim je stalno gubio kontrolu nad ovom regijom. U nekom trenutku Rimljani su jednostavno zauzeli Judeju i uključili je u svoj sastav. Židovi su se pobunili, pobili rimske legije, oslobodili svoje gradove. I kako je sve završilo svaki put i na kraju?
I isto kao i uvijek: carstvo s mnogo većom gospodarskom snagom i praktički neograničenim mobilizacijskim potencijalom relativno malog kraljevstvo Bliskog istoka jednostavno je probavilo sve buntovnike i one koji se nisu slagali s izvozom "rimske demokracije" u obliku legija od 4,5 tisuća zla muškarci. I na kraju je umjesto Hrama ostao samo Zid plača, a posvuda su visjeli kipovi cara, Jupitera i ljubičasti standardi sa "S.P.Q.R". Ako je Rimsko Carstvo lomilo zube o nekome, onda to definitivno nisu bili raštrkani Germani, već Partija, koja je kasnije postala Sasanidsko Carstvo ili Drugo Perzijsko Carstvo. Ali to je sasvim druga priča.
U nastavku teme pročitajte o zašto u starom Rimu tajanstveni bijeli kamenčići umetnuti su u ceste.
Izvor: https://novate.ru/blogs/161021/60898/