Od svjedoka do optuženika - situacija nije tako obična ni za jedan kazneni postupak. No, ponekad je, da bi se promijenila klupa u sudnici, dovoljno dati pogrešan odgovor na konkretno pitanje koje mu je postavio istražitelj. Postoji nekoliko kategorija takvih "specifičnih" pitanja od strane službenika za provođenje zakona, na koja je bolje ne odgovarati bez prethodne pripreme.
1. Pitanja nisu relevantna
Građanin ima puno pravo odgovarati na pitanja koja se ne odnose na slučaj i nisu u vezi sa predmetom. Na primjer, pitanje poput "Kako živite na maloj parceli?" nema nikakve veze sa slučajem u velikoj većini slučajeva. Na to možete izravno ukazati postavljanjem protupitanja o tome na što istražitelj želi.
2. Pitanja su nerazumljiva
Pitanja istražitelja moraju biti konkretna i nedvosmislena, ne zahtijevaju nikakvo tumačenje. Duga pitanja postavljana bez ikakvog razloga u duhu: "Znaš li još nešto?" ili "Što se dalje dogodilo?" ne zahtijevaju odgovor.
3. Pitanja o odvjetniku
Ako istražitelj pita za odvjetnika, tada najvjerojatnije osoba ima ozbiljne probleme i za nešto se sumnjiči. Ili u svakom slučaju, istraga ima dovoljno osnova za sumnju na osobu. Stoga nemojte zanemariti priliku da uzmete braniča.
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
4. Pitanja-prijetnje
Neki ne baš savjesni istražitelji mogu vas izravno uplašiti pitanjima u duhu: "Okrenuti se za priznanje ili u ćeliju?" Ako je a čuju se takva pitanja, tada najvjerojatnije istražitelj blefira i nema dovoljno materijala za optužnicu građanin. Da jesu, onda ovo pitanje ne bi bilo potrebno.
5. Vodeća pitanja
Još jedna kategorija pitanja koja se po zakonu smatra apsolutno neprihvatljivom. Na primjer, istražitelj nema pravo postavljati pitanje ovako: "Što je osumnjičeni učinio u 12:00?" Pitanje zakonski mora izgledati ovako: “Jeste li vidjeli osumnjičenog tog dana?”.
U nastavku teme pročitajte o 4 greške, što mnogi vozači dopuštaju u komunikaciji s inspektorom prometne policije.
Izvor: https://novate.ru/blogs/301221/61710/