Drugi svjetski rat bio je prvi pravi rat motora u povijesti čovječanstva. Dalekih 1930-ih stvoreno je raznoliko tvorničko i zanatsko oružje za borbu protiv neprijateljske opreme. Od složenih kumulativnih granata i protutenkovskih pušaka do molotovljevih koktela sastavljenih od bilo čega. Jedna od najzanimljivijih vrsta oružja tog vremena može se sa sigurnošću smatrati ampulom.
Prvi bacači granata nisu bili baš ono oružje kakvo je suvremeni čovjek naviknut vidjeti pred sobom. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, Crvena armija se suočila s ozbiljnim nedostatkom protutenkovskog oružja. I gubici ljeta 1941. i kontinuirana evakuacija velikih industrijskih objekata ostavili su negativan pečat. S tim u vezi, SSSR je počeo ubrzano razvijati i proizvoditi različita zanatska protutenkovska oružja.
Zapaljive boce bile su najjednostavnije i najpristupačnije sredstvo. Čak i ako nisu imali visoku učinkovitost, ali u teškim uvjetima prvih mjeseci rata i oni su bili bolji nego ništa. Međutim, pješak može baciti bocu sa zapaljivom smjesom u spremnik samo kada mu je vozilo u neposrednoj blizini. Sovjetski fizičar Veniamin Zuckerman pokušao je riješiti ovaj problem stvarajući u listopadu 1941. godine novi bacač granata za bacanje zapaljivih boca. Zuckermanov bacač boca bio je vrsta minobacača za punjenje i imao je kalibar 75 mm. Uz njegovu pomoć, pješak je mogao baciti bocu s zapaljivom frakcijom na udaljenosti od 100 metara. Takvi bacači granata proizvodili su se do ljeta 1942. godine. Napustili su ovaj alat zbog činjenice da su na kraju trupe bile dovoljno zasićene puškama i protutenkovskim puškama.
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
Još jedno značajno improvizirano oružje bio je štafelajni pištolj s ampulom Ivana Petroviča Inočkina. Bacač granata težine 15 kg i kalibra 125 mm bacao je staklene kuglice ispunjene zapaljivom frakcijom na udaljenosti od 250 metara. Namijenjena je i uništavanju opreme i uništavanju neprijateljskih utvrđenih položaja, posebice vatrenih točaka. Brzina paljbe ampule dosegla je 8 metaka u minuti. Većina ovih bacača granata napravljena je u Gorkom. Proizvodili su se do 1943. godine, a koristili su se do pobjede. Istina, zbog niske učinkovitosti staklenih kuglica sa zapaljivom frakcijom, na prednjoj strani, ampulni pištolj uglavnom se koristio kao oružje za širenje propagande.
U nastavku teme pročitajte o Zašto su cijevi oružja kromirane? i ima li koristi od toga.
Izvor: https://novate.ru/blogs/080122/61788/