Divovski top BR-17 postao je jedna od onih vrsta domaćeg oružja koje nije imalo vremena započeti rat. Izgledi za pištolj bili su ogromni, ali u praksi sve nije išlo onako glatko kako bismo željeli. Za što je, dakle, bio sposoban golemi sovjetski top, odakle je došao i kako se razvijala njegova sudbina tijekom Drugog svjetskog rata?
Godine 1938. došlo je do Münchenskog pakta između zapadnih demokracija i Trećeg Reicha, uslijed čega je Čehoslovačka anektirana od strane nacista. U to vrijeme u zemlji je bila koncentrirana impresivna industrijska proizvodnja. Koliko je koštao samo strojograditeljski koncern "Škoda", koji se također bavio proizvodnjom oružja i vojne opreme. Razvijena "Škoda" i topnički sustavi. Godine 1939. Sovjetski Savez je sklopio sporazum s Reichom i sklopljen je pakt Molotov-Ribbentrop.
U predratnom zatišju trgovina se nastavila, uključujući i tehnologiju. Sovjetski Savez je od koncerna Škoda kupio tehničku dokumentaciju i uzorke za dva teška topnička sustava. Prvi je top od 210 mm. Drugi je top kalibra 305 mm. U budućnosti će ovi sustavi u proizvodnji dobiti indekse Br-17 i Br-18. Pretpostavljalo se da će oba sustava zasititi baterije prije početka novog rata. Međutim, to se nikada nije dogodilo.
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
Do 1941. Crvena armija je imala 8 potpuno gotovih topova 210 mm modela Br-17 iz 1939. godine. Međutim, zbog nestabilnosti na fronti i stalnog povlačenja, zapovjedništvo je odlučilo ne riskirati postavljanje novih superteških topova na frontu. Problem je bio i u tome što nisu uspjeli proizvesti dovoljno streljiva za Br-17. Tako je pištolj ležao u kantama domovine do 1944., sve dok nije ipak poslan na frontu. Br-17 je bio raspoređen između 4 baterije jedne topničke pukovnije, po 2, kao pojačanje za topove Br-2 kalibra 152 mm.
U borbenom položaju, top Br-17 kalibra 210 mm težio je 44 tone. Brzina paljbe pištolja dosegla je 0,5 metaka u minuti. Pištolj je pucao uglavnom s visokoeksplozivnim streljivom 53-F-643 težine 133 kg. Uz početnu brzinu kretanja takvog streljiva od 800 m / s, topnički sustav mogao je baciti projektil na udaljenost od 28 km. Danas se nekoliko preostalih topova Br-17 može vidjeti u muzejima Sankt Peterburga, Moskve, Perma i Verkhnyaya Pyshma.
Ako želite znati još zanimljivije stvari, onda biste trebali čitati o tome zašto općenito osrednja Airacobra na istočnom frontu postao je ključni zrakoplov.
Izvor: https://novate.ru/blogs/100122/61805/