Nostalgija za Sovjetskim Savezom posebno je jaka u modernoj Rusiji, o čemu svjedoče brojne državne i nedržavne ankete. Što je još gore, u posljednjih 10 godina došlo je do povećanja interesa za sovjetsku prošlost među mladima u dobi od 20 do 35 godina. U društvu postoji prava linija podjele prema stajalištima: "SSSR nije imao ni toaletni papir" i "SSSR je bio kraljevstvo univerzalne pravde". No, danas nećemo govoriti o sporu između desnice i ljevice, već o onom najvažnijem – proizvodu s apsolutnom likvidnošću.
Novac je roba s apsolutnom likvidnošću - svima je potreban u svakom trenutku. Od svoje prirode, čovjek voli uspoređivati "nekad" i "sada", pa je stoga vrijeme postaviti pitanje gdje su plaće bile veće? Zapravo, uspoređivati plaće u SSSR-u i Ruskoj Federaciji nezahvalan je posao. Razlog tome nije samo promjena kupovne moći različitih valuta u proteklih 30-40 godina. Pravi razlog je taj što su Sovjetski Savez i Ruska Federacija dvije suštinski različite društveno-ekonomskih sustava, s različitim stavovima prema pitanjima vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i problematici raspodjela koristi.
Rad osobe je plaćen. Međutim, dio rada osobe otuđuje se od nje u korist vlasnika poduzeća. U kapitalističkom sustavu, ovaj otuđeni rad odlazi prvenstveno na reklamne proračune, financijske špekulacije, razvoj proizvodnje i u džepove privatnih vlasnika. U socijalističkom sustavu rad otuđen od radnika ide prvenstveno na razvoj proizvodnje i popunjavanje društvenih fondova potrošnje. Upravo su ti fondovi javne potrošnje osiguravali u SSSR-u uvjetno "besplatnu" i svima dostupnu medicinu, obrazovanje, niske cijene komunalnih usluga, potporu sindikatima itd.
Jednostavan primjer: u modernoj Rusiji može biti potrebno i do 20% plaće za plaćanje "komunalnog stana". U Sovjetskom Savezu na to se trošilo oko 1% plaće. Drugim riječima, ako sovjetska osoba negdje nije dobila "pravi novac", vraćena mu je u obliku brojnih socijalnih naknada. Neka kvaliteta ostavlja mnogo za željeti, ali takav je sustav dugo vremena omogućio izbjegavanje radikalne podjele na bogate i siromašne u društvu. Posebno je pitanje degradacija KPSS-a nakon XX. kongresa i pretvaranje partijske elite u novu buržoaziju.
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
Ali dosta marksističke propagande! Što je s bakama?! Možete vrlo grubo preračunati sovjetske plaće za moderne, bilo u dolarima, bilo u robama. Prosječna plaća 1980. u SSSR-u iznosila je 185 rubalja. Službeni tečaj dolara bio je 60 kopejki. Unutarnja rublja SSSR-a nije se trgovala na vanjskim burzama, za to je de facto korištena posebna valuta rublja domaća rublja nije bila sudionik na globalnom financijskom tržištu, pa je stoga tečaj za nju postavljen onako kako je bilo potrebno zemlja. Tako se ispostavlja da je, u smislu modernih, sovjetski građanin dobio negdje između 17-20 tisuća rubalja. Istina, ako uzmemo u obzir promjene u kupovnoj vrijednosti dolara, tada sovjetski RFP već može skočiti na 40-50 tisuća rubalja u smislu modernih.
Gdje je bolje provesti ponovne izračune po robi. Cijena štruce bijelog kruha bila je 20 kopejki. Za plaću od 185 rubalja dobiveno je 925 kruhova. Ako uzmete prosječnu cijenu modernog bijelog kruha od 30 rubalja, onda ćete dobiti nešto oko 27.750 rubalja. Istina, ova metoda izračuna nije bez nedostataka. Dakle, ako preračunamo RFP u SSSR-u na moderni po cijeni ručka u kantini za 1 sovjetsku rublju i usporedimo ga sa sličnim modernim ručkom, tada će RFP u ponovnom izračunu dati redoslijed brojki od 50-60 tisuća rubalja.
Ako želite znati još zanimljivije stvari, trebali biste čitati o tome zašto u Sovjetskom Savezu učinio čudno trokutaste staklene boce.
Izvor: https://novate.ru/blogs/220422/62786/