Odmah primjećujem da mi se priča ispričana u današnjem članku dogodila prije 3 mjeseca. Kupio sam stan u novoj zgradi i rado se preselio u novo područje.
Jako mi se svidio stan i sama kuća. No sa susjedima dobri odnosi u početku nisu uspjeli. Kad su svi stanovnici ulaza bacili portafon, neki od susjeda su to odbili. Navodno im nije potreban portafon, a nemaju novca za izradu ključa.
Znate li kako su ti "lukavi" stanari smislili rješenje svog problema? Prirodno, na račun susjeda, uključujući i mene. Da bi ušli u stan bez ključa od portafona, pozvali su različite stanove na ulazu i tražili da im otvore vrata. Prvih nekoliko puta nije mi to stvaralo nikakvih problema, ali s vremenom se jako umorilo. Stalni pozivi na portafon su mi odvlačili pažnju. Zašto bih trebao otvoriti vrata svojim susjedima?
Ponestalo mi je strpljenja nakon jednog neugodnog incidenta. Bila sam kod kuće, tiho gledala televiziju i nikome nisam smetala kad su nazvali portafon. Pitao sam tko je tamo, na što sam čuo bezobrazan odgovor. Sugovornik na drugom kraju hamovata rekao je da se nije bio dužan predstaviti, već sam jednostavno morao otvoriti vrata i ne postavljati nepotrebna pitanja.
Ovdje sam ozbiljno "zakuhao" i rekao kao odgovor da neću pustiti neznance na ulaz i spustio portafon. Međutim, ti su ljudi ipak uspjeli ući unutra, očito su im drugi susjedi, iz dobrote srca, otvorili vrata.
Nastavio sam gledati televiziju kad sam začuo neku neshvatljivu frku kraj ulaznih vrata svog stana. Nježno je prišao vratima i pogledao kroz špijunku. Na odmorištu su bile dvije osobe: muškarac i tinejdžer. Drugi je u rukama imao limenku s bojom, kojom je vrata brišući obojio.
Pažljivo sam okrenuo ključ u bravi i naglo otvorio vrata, srušivši tinejdžera. Iznenađeno je skočio i brzo otrčao na drugi kat. Čovjek je ostao stajati i ispitivački me gledao. Nakon nekoliko sekundi ipak je shvatio da je u neugodnoj situaciji i brzo se povukao niz stepenice.
Očito su mi se na taj način odlučili osvetiti jer sam odbio otvoriti prilaz. Sljedeći dan u trgovini nabasao sam na susjede koji nisu htjeli preklopiti portafon.
Prijekorno su me pitali zašto jučer nisam pustio njihove goste na ulaz. Počeo sam kipjeti i izražavao sve što mislim o susjedima i njihovim gostima. Rekao im da više nikome neću otvarati vrata. A ako me netko barem jednom nazove na interfon, tada ću osobno spustiti ovu drsku osobu niz stepenice.
Nakon što sam dovoljno rekao, okrenuo sam se i napustio trgovinu, čak zaboravivši zašto sam došao. A susjedi su me samo šutke pazili.
Ne znam kako će ova priča završiti, ali već nekoliko mjeseci nijedan nepoznati čovjek nije nazvao portafon. Možda su susjedi pronašli drugu žrtvu ili su si ipak kupili ključ ...
Hvala vam što ste pročitali ovaj članak do kraja! Bit ću beskrajno sretan zbog vašeg like ipretplata na kanal.