Zapravo je bilo odštete iz Njemačke. Istina, bivši Reich u konačnici je mogao nadoknaditi samo oko 5% sve štete nanesene SSSR-u. Značajan dio odštete SSSR je uzeo kao ratni plijen. Prije svega, to su bili automobili, bicikli, zalihe raznih sirovina, alatni strojevi za tvornice, razna građevinska i industrijska oprema, vagoni i traktori, hrana. Prema modernim njemačkim znanstvenicima, iz Njemačke je izvezeno ukupno 15,8 milijardi dolara, što je ekvivalentno oko 14 tisuća tona zlata. Za usporedbu, pričuva zlata u EU iznosi oko 10 tisuća tona zlata.
Dio reparacija u obliku trofeja u korist SSSR-a povukle su s okupiranog teritorija Njemačke savezničke zemlje. Prema međunarodnim ugovorima, Sjedinjene Države prenijele su 25% svih svojih trofeja u SSSR. Zanimljivo je da je kao rezultat rata 15% cjelokupne trofejne proizvodnje Sovjetskog Saveza prebačeno u Poljsku, koja je prepoznata kao najugroženija strana u svjetskom sukobu. Zaplijena trofeja izvršena je ne samo u poraženoj Njemačkoj, već i u drugim zemljama Osovine.
Popravke su djelomično plaćene u obliku trofeja. | Foto: shotguncollector.com.
Iz Njemačke se nisu izvozile samo materijalne vrijednosti. Sovjetski Savez također je bio zainteresiran za tehnologiju. Uz to, ljudi su iz Njemačke odvođeni na prisilni rad: muškarci od 17 do 45 godina i žene od 18 do 30 godina. Iz istočnog dijela Njemačke u SSSR je poslano oko 155 tisuća ljudi. Još 115 tisuća ljudi poslano je u SSSR iz drugih zemalja nacističkog bloka. Svi su ti građani uglavnom bili pripadnici Volkssturma (milicije) ili članovi nacističkih organizacija. Njihov rad doživljavao se kao oblik reparacije. Svi su bili usmjereni na obnavljanje nacionalne ekonomije Sovjetskog Saveza u raznim područjima. Ogromna većina radila je na teritorijima moderne Ukrajine, Bjelorusije, Poljske i baltičkih zemalja. Rad u zarobljeništvu također se smatrao dijelom reparacije.
Dio odšteta nadoknađivan je radom ratnih zarobljenika i odvedenih na prisilni rad u SSSR. | Foto: joker.ykt.ru.
Konačne odluke o reparaciji zemalja Osovine izradili su SSSR i saveznici na konferencijama u Jalti i Potsdamu 1945. godine. Dakle, službeno su Njemačkoj izrečene odštete. Tek su 1953. prestale sve njihove isplate. SSSR i Poljska odbili su dobiti daljnju odštetu iz nekoliko razloga. Prvo, čak ni početkom 1953. godine, Njemačkoj se ništa nije moglo uzeti u količini koja je zaista bila potrebna: sama se zemlja obnavljala nakon rata. Drugo, odluka je bila politička, budući da se SSSR morao nositi s jačanjem jedinstva istočnog bloka u kontekstu izbijanja hladnog rata.
Sama Njemačka je ratom uništena, a tada je bilo fizički nemoguće poduzeti punu odštetu. ¦Foto: dmitrschool04.ru.
Ako želite znati još zanimljivije stvari, onda biste trebali čitati o tome zašto se zovemo MP-40 "Schmeisser", ako stroj nije izradio Hugo Schmeisser.
Izvor: https://novate.ru/blogs/120121/57396/