Već sam odrastao i samostalan čovjek, pa sam mislio da me neke banalne i jednostavne stvari ne mogu uplašiti. Kako sam bio u krivu. Ispostavilo se da dječji strahovi nisu nigdje nestali, već su jednostavno duboko sjeli i dugo se nisu osjećali. Ali sve se promijenilo kada smo kupili staru vikendicu.
Kad sam vidio da se WC na gradilištu nalazi u najudaljenijem, napuštenom kutu, navirala su me sjećanja iz djetinjstva. Evo me malena, probijam se kroz mrak do zlosretnog seoskog zahoda. Osluškujem svaki šušanj, a od svakog nepoznatog zvuka srce mi iskoči iz grudi.
Zvuči kao scena iz nekog horor filma. Zapravo, to su samo sjećanja na ljetne praznike provedene kod bake na selu.
Gledajući vanjski WC, pomislila sam na svoju djecu koja će morati pobijediti strah i probiti se do cijenjenog drvenog separea. Odlučio sam da odmor u zemlji treba biti povezan s djecom samo s radosnim trenucima. Zato sam se odlučio riješiti ovog problema.
Prvo što mi je palo na pamet bilo je opremiti toalet u seoskoj kući. Međutim, sa zbrajanjem kanalizacije bi se pojavile poteškoće, a to bi koštalo mnogo novca. Pa sam morao tražiti druge načine. Pročeprkao sam hrpu foruma, pročitao puno članaka na ovu temu i, srećom, našlo se rješenje. Sve se pokazalo nevjerojatno jednostavnim - staviti suhi ormar.
Stvar je vrlo zgodna i praktična. Posebno za suhi ormar, uredio sam skroviti kutak na verandi, ogradio ga zidovima i osigurao rasvjetu. Netko može prigovoriti da je veranda potrebna za opuštanje, a ne za potrebe toaleta. Možda je tako, ali prije toga verandu smo koristili za drugu svrhu, a ne za namjeravanu: jednostavno smo na njoj pohranili sve vrste smeća.
Suhi ormar sastoji se od donjeg i gornjeg spremnika. Dno napunimo tekućinom zahvaljujući kojoj se otpad brže razgrađuje.
Napominjem da se papir, salvete i sl. ne mogu bacati u suhi ormar, pa smo kantu za smeće postavili pored WC-a
Evo jednostavnog rješenja za stari problem!
Hvala što ste pročitali članak do kraja! Bit će mi jako drago da vam se sviđa 👍 ipretplata na kanal.