U prostranstvima rodne domovine tu i tamo dolazi do izgradnje šest nosača zrakoplova odjednom. Relativno nedavno, ti su se razgovori ponovno čuli. Pritom se često podsjeća na brod "Admiral Kuznjecov". Izgradnja čak i jednog nosača zrakoplova ozbiljno je opterećenje za gospodarstvo i velika perspektiva. Vrijeme je da se shvati o čemu se zapravo radi i ima li zemlja bar neke perspektive na tom planu.
"Od truda pravednika ne mogu se napraviti kamene kuće." Maksim Gorki, U ljudima.
Na internetu se spominjalo šest novih ruskih nosača zrakoplova 2017., 2018., 2020. i 2021. godine. Neki domaći dužnosnik, general s velikim epoletama ili propagandist tu i tamo krene na ovu temu. Kada je riječ o vojnoj potrošnji, društvo je sklono podijeliti u dvije skupine s polarnim stajalištima, koje može se opisati otprilike ovako: "Koliko je mirovina u jednom vašem avionu!" i “Tko ne hrani svoju vojsku hrani tuđe!"
Oba ova gledišta vrijede na svoj način i obrnuto. A sve zato što razvoj vojno-industrijskog kompleksa i provedba bilo kakvih obrambenih projekata ne bi trebali ići nauštrb ostatka gospodarstva. Drugim riječima, potreba za razvojem vojno-industrijskog kompleksa trebala bi za sobom povući i ostatak industrije. Zemlji je doista potrebna nova industrijalizacija: stvaranje novih poduzeća, izgradnja novih gradova (ako je potrebno), organizacija nova radna mjesta, od odgajatelja u vrtiću i tokara, do profesora na fakultetu i inžinjer dizajna. Općenito, za izgradnju "šest nosača zrakoplova" zemlji treba sve ono što političari i njihovi propagandisti diljem bivšeg Sovjetskog Saveza vole obećavati, a ne vole činiti.
No, već 31 godinu u bivšim sovjetskim republikama nije došlo do industrijalizacije, nego do deindustrijalizacije. Štete za gospodarstva Rusije, Ukrajine, baltičkih zemalja, Gruzije i Kazahstana od privatizacije devedesetih višestruko su veće od šteta koje su te iste zemlje pretrpjele u Drugom svjetskom ratu. Industrija Bjelorusije izgleda malo bolje u odnosu na opću pozadinu, međutim, čak i tamo, desetljećima, dolazi do puzajuće privatizacije, kao i u drugim bivšim sovjetskim zemljama, tvornice u Bjelorusiji sve više pate od zastarjelosti i amortizacije osnovnog kapitala (strojevi, oprema itd.).
Naravno, deindustrijalizacija se događa iu SAD-u iu zemljama Europske unije. Ali ondje je to povezano s rastućom financijalizacijom gospodarstva, a ne s predatorskom preraspodjelom imovine ljudi, kao u 1990-ima. Inače, deindustrijalizacija na Zapadu te zemlje vodi u isti ponor ekonomskog hlađenja, s tom razlikom što zahvaljujući napuhanom financijskog sektora i monopola na suvremene tehnologije, “masni sloj” ovdašnjih država višestruko je veći od onog u republikama bivšeg SSSR. Ako se situacija ne promijeni, nacionalne republike riskiraju da skliznu iz stanja svjetske gospodarske poluperiferije u stanje periferije, postajući konačno sirovinski privjesak Zapada i Kine.
Stoga, prije nego što još jednom govorimo o izgradnji nekakvih "nosača zrakoplova", vrijedi se toga prisjetiti milijarde od prodaje minerala i hrane bilo bi dobro usmjeriti u novu industrijalizacija. No, o tome se godinama samo priča. Ne bi bilo suvišno podsjetiti da novi "ruski nosači zrakoplova" nisu nosači zrakoplova, pa ni toliko "ruski". Redovita spominjanja zlosretnog "Admirala Kuznjecova" kao svojevrsnog modela dopuštaju nam da sudimo o tome. Pogledajmo njegov primjer...
Dakle, "Admiral Kuznetsov" je krstarica koja nosi zrakoplove projekta 1143.5-6 "Krechet" izgrađena 1970.-1987. Drugim riječima, ovo je sovjetski, a ne ruski razvoj. Štoviše, ovo je sovjetska zgrada. Pitanje: koliko razvoja, a da ne spominjemo građevina, ima moderna Rusija? Do danas je Admiral Kuznetsov jedina krstarica koja nosi zrakoplove u Rusiji. Ali jesu li bili takvi tijekom godina SSSR-a? Ne, nisam. Prve krstarice koje nose zrakoplove u SSSR-u pojavile su se u sklopu projekta Projekt 1143.1-4 Krechet. Ali sudbina svih njih pokazala se nezavidnom, poput tvornice na kojoj su nekada izgrađeni ...
>>>>Ideje za život | NOVATE.RU<<<<
Projekt 1143.1-4 "Krechet": Kijev razgrađen 1993. i prodan Kini, Minsk razgrađen 1993. i prodan Južnoj Koreji, Novorosijsk razgrađen 1993., prodan Južnoj Koreji i rastavljen 1997., "Admiral Gorškov" stavljen izvan upotrebe 2004., dio je flote Indija.
Projekt 1143.5-6 "Krechet": "Admiral Kuznjecov" - u redovima ruske mornarice, "Varjag" - gradnja je obustavljena 1992., prodan Kini, dovršena od strane NR Kine i stavljena u kinesku flotu 2012.
Projekt 1143.7 "Krechet": "Uljanovsk" je prekinut 1991., rastavljen 1992.
Svi ovi prekrasni brodovi nekoć su izgrađeni u Crnomorskom brodogradilištu u Nikolajevu, u Ukrajini. Od 2021. brodogradilište je u stečaju. I prije nego uprete prstom, nasmijete se i likujete, zapitajte se što se dogodilo ne s desecima, već stotinama industrijskih poduzeća u svim bivšim sovjetskim republikama, uključujući Rusiju.
U nastavku teme čitajte o ledeni nosač zrakoplova: neuspjeli projekt.
Izvor: https://novate.ru/blogs/220522/63059/